Procitajte
Rezoluciju 1244 UN-a i posmatrajte sta NATO radi na
Kosovu
TFF PressInfo
#
71
18. jun 1999
Jeste li procitali Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti
UN-a o miru na Kosovu? Pa, ne moze se bas reci da je
koherentna. Kad bi uputstvo za rukovanje vaseg kompjutera
imalo tako brojne nejasnoce i protivrecnosti, pa jos kad bi
mu i nekoliko desetaka stranica bilo istrgnuto, izvesno je
da bi vam se operativni sitem neprestano rusio i zapinjao a
mislim da je upravo to ono sto ce se dogoditi NATO-u na
Kosovu. Medjutim, ova Rezolucija je IPAK dovoljno jasna u
svojim osnovnim crtama pa ce nam dozvoliti da se posle evo,
prve nedelje NATO-ovog kosovskog mirotvorstva zapitamo sta
se to uopste tamo dogadja? kaze direktor TFF-a, Jan Oberg. U
ovoj i u sledecoj informaciji (Pres Info # 72) mozete
pratiti analizu nekih od vec uocenih ociglednih
problema.
1. REZOLUCIJA 1244 JE NEUSAGLASENA I
NEDORECENA
Rezolucijom se osudjuje svako nasilje lokalnih strana
umesanih u sukob dok ona istovremeno ne sadrzi ni najblazi
oblik spomena izuzetno brutalnog ubijanja koje je izazvao
NATO niti se pak bilo sta govori o unistavanju zemlje od 12
miliona stanovnika. U njoj se izrazava spremnost da se
razresi humanitarna kriza sto je za svaku pohvalu ali se ni
jedna rec ne izgovara o sukobu koji lezi u njenoj osnovi
niti se spominje gradjanski rat koji je Kosovom besneo
izmedju februara 1998. i 24. marta ove godine.
Rezolucijom se doduse reafirmise suverenitet i
teritorijalni integritet Savezne republike Jugoslavije ali u
njoj nisu objasnjeni ni postupci ni modaliteti na osnovu
kojih ce civilna i bezbednosna uprava moci da operativno
ispostuje taj njen suverenitet i njen integritet.
Dalje o istom, istovremeno se dopusta (Clan 11) da
civilno prisustvo bude zaduzeno da unapredjuje uspostavu, a
sve do konacnog resenja, znacajnog stepena autonomije na
Kosovu, u celini uzimajuci u obzir anekse 1 i 2 Sporazuma iz
Rambujea. Na taj nacin, od SAD-a izmanipulisani diktat iz
Rambujea mozda jedna od najsramnijih epizoda savremene
diplomatske istorije biva krisom uguran i u ovaj tekst, sto
protivureci onome sto je bilo dogovoreno s Beogradom. Da
stvari budu jos gore, isti Clan 11 f) spominje omogucavanje
politickog procesa zamisljenog tako da se utvrdi buduci
status Kosova, uzimajuci u obzir sporazum iz Rambujea.
Ovakvom formulacijom moze se a tako ce se zaista i dogoditi
opravdati postupak na uspostavljanju nezavisnog Kosova;
istini za volju, tesko je i zamisliti da ce NATO jednog dana
napustiti pokrajinu jednostavno je vracajuci Beogradu na
upravljanje, pogotovo s obzirom na ogromna dosadasnja
ulaganja i na skoro bezgranicno nepoverenje i mrznju koje
danas vladaju izmedju Srba i Alnbanaca posle svega sto se u
medjuvremenu dogodilo.
Rezolucija sadrzi zaista minimalnu kolicinu
operacionalizacije, tj. odredaba koje govoreo tome ko sve
treba da uradi sta, kako i kada. Od organizacija spominje se
jedino NATO, ne OEBS, ne UN niti neka ne-vladina
organizacija. Tokom procesa G8, SAD i NATO iznenada su
odlucile da vojno prisustvo sa 28.000 (iz vremena Rambujea)
povecaju na 48.000 vojnika a da nisu za to ponudili nikakvo
logicno objasnjenje, dok sama Rezolucija cak ni ne spominje
nikakav konacan broj vojnika. Ni samo civilno prisustvo,
njegova velicina, nivo, vodece agencije u njegovom sastavu,
nista nije precizirano. Sve ovo otvara beskonacne mogucnosti
za unutrasnja trvenja i prepirke izmedju brojnih
organizacija oko njihovog pojedinacnog ucesca, ovlascenja,
komandovanja i podele posla dok se u isto vreme Rezolucijom
naglasava vaznost brzog ranog rasporedjivanja efikasnog
prisustva. U samoj sustini, celokupni civilni aspekt citave
misije samim tekstom Rezolucije doveden je u inferioran
polozaj.
2. U REZOLUCIJI NE POSTOJI NIKAKVA MIROVNA
STRATEGIJA
Ljudska prava su spomenuta samo u jednoj kratkoj
recenici. Ni jedna rec ne ukazuje u pravcu civilnog drustva,
psiholoske pomoci, neme ni pomena o nekim na pr. Komisijama
za utvrdjivanje istine (kakve su posle sloma aparthejda bile
aktivne u Juznoj Africi da bi se razotkrili zlocini koje su
cinile obe strane i tako kolektivnu krivicu zamenilo
individualnom. Prim. Prev.), ili nesto o tome kako bi mediji
mogli da pomognu da se siri govor tolerancije da bi zamenio
govor mrznje. Covek se ne moze oteti utisku da oni koji su
srocili nacrt ovog dokumenta nemaju blage veze o psihologiji
ljudi, o traumama, o miru i obrazovanju iz oblasti ljudskih
prava ili bilo cemu slicnom i da im uopste nije jasno kako
se kod sukoba, nasilja i MIRA (da upotrebimo samo
jednostavne termine) u zizi dogadjanja nalaze upravo
LJUDI.
Tako eto, i ovaj put, oni koji donose odluke i koji
poseduju moc mogu vojnim sredstvima da urade sve sto pozele.
Tehnologija im pruza privid vlastite svemoci. Kad treba da
resavaju probleme izmedju ljudskih bica, ili da se izbore za
mir kao viziju boljeg buduceg zajednickog zivota, onda nas
najcesce preplavi njihova potpuna nepismenost na polju
resavanja sukoba i mirotvorstva.
Uz sve sto je dosad propusteno trebalo bi da se zapitamo:
Zar nam ova Rezolucija posredno ne otkriva kako vise niko ne
veruje u mogucnost miroljubivog suzivota Albanaca i Srba?
Ako je to tako, onda se zapitajte da li je bas to ono sto je
istinsko mirotvorstvo trebalo da omoguci?
3. KORAK ZA KORAKOM, SINHRONIZACIJA
Prema diktatu SAD-a, NATO-a i G8 najpre jugoslovenske
snage treba da se povuku, onda prestaje bombardovanje a tek
onda ulaze medjunarodne snage. Kad NATO ne bi usao korak iza
jugoslovenskih trupa koje izlaze to bi sigurno i savim
predvidivo stvorilo vakuum koji bi a) iskoristila OVK da se
prva uvuce unutra i da zatim b) ubedi sve ne-Albance da se
odmah isele. I bas je to ono sto se jeste dogodilo. Da li
neko zbilja od nas ocekuje da cemo poverovati kako NATO nije
bio u stanju da sve ovo predvidi? Zbog cega je sve uradjeno
bas tako kako je uradjeno? Jedna bi pretpostavka mogla biti
zato da bi se umanjio rizik od mogueg otvaranja vatre
po NATO trupama dok budu ulazile. Ili, da se izrazimo jos
prostije: bolje je dozvoliti da desetine hiljada kosovskih
Srba budu prisiljeni da se isele iz svojih kuca nego
rizikovati jedan jedini zivot NATO-ovog vojnika.
Aneks 2 tacka 4 Rezolucije SB 1244 tvrdi kako sigurnosno
prisustvo treba da uspostavi bezbedno okruzenje za sve ljude
na Kosovu. No barem 30.000 srpskih civila je vec otislo -
pod NATO-ovom mirovnom misijom i zastitom, pa stoga misija
ni u ovako ranoj fazi VEC NIJE USPELA da ispuni svoj osnovni
zadatak.
4. SASTAV MIROVNIH SNAGA TRI PROBLEMA
Vodece NATO drzave su na Kosovo jednostavno uvele one
trupe koje su jos ranije bile nagomilane u susednim
zemljama. Rezolucija 1244 medjutim ovlascuje Drzave Clanice
i odgovarajuce medjunarodne organizacije da uspostave
medjunarodno bezbednosno prisustvo. To je, sasvim jasno,
samo jos jedno od ponizenja koje je UN morao da proguta:
cinjenica da nisu UN te koje su okupile, niti su makar bile
konsultovane o sastavu takozvanih mirovnih snaga, onih koje
bi trebalo da operisu na osnovu rezulucije Ujedinjenih
Nacija. No, to ne znaci da su SAD/NATO ovlasceni da
monopolisu taj proces. U principu, sve drzave clanice mogu
da daju svoj vlastiti doprinos.
A ovo nas dovodi i do ozbiljne diplomatske konfrontacije
sa Rusijom u koju su se SAD same uvukle. Ni najmanje nije
sporno da je jedino zahvaljujuci ruskom posredovanju uopste
bilo moguce postici sporazum s Beogradom. Bez obzira na sve
to, SAD uporno odbijaju da daju saglasnost na uspostavu
ruske zone, dok je istovremeno NATO razdelio i okupirao
citavu pokrajinu a da o tome ni Ruse ni bilo koga drugog
nije nista pitao. Zvanicni stav je da ukoliko bi se
dozvolilo da Rusi uspostave posebnu zonu tada bi se tamo
sjatili Srbi pa se Albanci ne bi osecali dovoljno sigurno.
(Cinjenica je i da OVK javno tvrdi da se nece razoruzati
ukoliko Rusi ne odu.)
Sve ovo je zaista krajnje cinicno. Iste one drzave koje
se kriju iza ovog argumenta tokom 78 dana su sistematski
unistavale srpsko-jugoslovensko drustvo, citavu srpsku
domovinu i Kosovo koje Srbi smatraju kolevkom svoje nacije.
Oni sad smatraju kako bi Srbi trebali, zdravo za gotovo, da
se pod njihovom zastitom osecaju sigurno jer su eto, bili
bombasi pa sad vise nisu - sad su mirotvorci. Isto kao
ranije u Hrvatskoj i u Bosni i ovom prilikom se svako moze
uveriti kako SAD i medjunarodna zajednica primenjuju
razlicita pravila od slucaja do slucaja i kako ne-srpskim
gradjanima i civilima po pravilu ukazuju povoljniji pristup
i tretman.
Podela na zone i komandovanje predstavljaju treci
problem: Aneks 2.4 glasi medjunarodno bezbedosno prisustvo
uz znacajno ucesce Organizacije severno-atlanskog saveza
(NATO) mora biti rasporedjeno pod jedinstvenom komandom i
nadzorom. Nigde se ne kaze pod NATO-ovom komandom. I zaista,
da su sve zainteresovane drzave bile na demokratski nacin
konsultovane mogla se uspostaviti jedinstvena komanda
sastavljena od generala i iz NATO-a i iz neutralnih drzava,
ukratko receno saradnja kojom bi se odalo duzno priznanje
svim drzavama koje daju svoje ucesce. Jos jedan put su SAD i
NATO samosvesno i svemocno resili da sva ovlascenja prisvoje
iskljucivo za sebe. U pozadini podijuma novouspostavljenog
Pres-centra u Pristini stoji istaknut jedino NATO-ov amblem
nema ni jedne jedine reci ili naznake iz koje bi se dalo
zakljuciti kako i druge zemlje, Svedska na primer, mozda
takodje ucestvuju, ili da bi se moglo cak i naslutiti kako
je to misija pod okriljem UN-a.
Nepristrasni mediji bi vec postavljali nezgodna pitanja o
supljim argumentima kojima se sve ovo brani i o cinjenici da
na dosad ponudjenim brifinzima dominiraju politika Stejt
Departmenta i NATO-a. Isto bi postupio i svako onaj ko
NATO-ovu propagandu ne prihvata za bogomdanu istinu i ko
nije oboleo od autocenzure. U zemljama demokratske
demokratije komentatori, urednici, eksperti i politicari bi
o svemu ovome otvoreno razgovarali. U zemljama
narastajue autoritarne demokratije jasno je da ne
bi.
Zamislite samo, za promenu, da su ova tri problema bila
resavana kroz konsultacije a ne svrsenim cinom i
marginalizacijom vodecih ne-NATO drzava. Zamislite da se
resenje naslo pre nego sto su Rusi usli sa severa a NATO s
juga. Ukratko, zamislite samo da NATO jeste demokratska
organizacija kako u svojim unutrasnjim odnosima tako i u
spoljnim poslovima.
Zar to ne bi bilo na liniji onih samoproglasenih lidera
koji za sebe tvrde da govore u ime citavog sveta, citave
medjunarodne zajednice? Kad bi oni to zaista bili kaze Jan
Oberg, oni bi se konsultovali s drugima umesto sto
samovoljno kasape drzave i okupiraju teritorije u ime tog
istog sveta i svetske zajednice. Istina je medjutim, da kad
bi oni govorili u ime medjunarodne zajednice i da na svetu
postoji jedinstvo oko nacina kako postupati sa ovakvom
krizom mi bi vec imali UN-ovu misiju, UN-ovu prisustvo i
UN-ov postupak za razresavanje sukoba. A bas to je ono sto
se ovi lideri koji predstavljaju svega oko 10 posto svetskog
stanovnistva tako zestoko trude da izbegnu.
© TFF 1999
You are welcome to re-print, copy, archive, quote
from or re-post this item, but please retain the source.
TFF's website has all the relevant links to Iraq,
the Balkans, including media there + peace research, and
non-violence
Teacher, activist, journalist?? You'll always find
something interesting at TFF.
Get your daily global news from the leading media
on TFF's site, all in one place.
|